Charles J. Pedersen, jedini nobelovac iz društva DuPont, osvaja Nobelovu nagradu za kemiju za svoj rad na opisivanju metoda sintetiziranja krunastih etera. Pedersen je započeo s radom u društvu DuPont 1927., gdje je i ostao raditi 42 godine, sve do umirovljenja. Stekao je diplomu iz organske kemije na sveučilištu Massachusetts Institute of Technology (MIT) 1927., nakon čega je započeo karijeru u društvu DuPont, u laboratoriju Jackson Laboratory proizvodnog pogona Chambers Works u gradu Deepwater u saveznoj državi New Jersey. Jedno od Pedersenovih prvih postignuća bilo je poboljšanje procesa proizvodnje antidetonacijskog aditiva goriva, tetraetil olova.
Dodatak tetraetil olova u gorivo smanjuje detonacijski učinak i poboljšava učinkovitost
Također je otkrio prve „deaktivatore” koji su suzbijali razgrađujuće učinke teških metala u gorivu, uljima i gumi. Tijekom razdoblja od 10 godina prijavio je približno 30 patenata za antioksidanse i druge proizvode. Godine 1946. Pedersen je promaknut na mjesto stručnog suradnika u istraživanju, nakon čega se posvetio vlastitim istraživačkim projektima. Prešao je u istraživačku stanicu Experimental Station 1959., gdje se pridružio Odjelu za elastomere. Ondje je Pedersen kasnije otkrio krunaste etere.
1929. Dow zapošljava prvu znanstvenicu, Sylviju Stoesser.
Dow zapošljava prvu znanstvenicu, Sylviju Stoesser. Sylvia Stoesser ostavila je trag u svijetu znanosti i tehnologije 1929. g., kada je postala prva znanstvenica zaposlena u društvu Dow Chemical Company. Rođena je kao Sylvia Goergen 18. srpnja 1901. u Buffalu u saveznoj državi New York, a postala je prva kemičarka s doktoratom koju je društvo Dow zaposlilo. Svoje je obrazovanje stekla na Sveučilištu u Buffalu 1923. i Sveučilištu u Iowi 1928. Prvi značajan uspjeh ostvarila je u suradnji s dr. Johnom J. Grebeom, voditeljem laboratorija, s kojim je razvila inhibitor kiseline za tretiranje naftnih izvora. Pet njezinih patenata bilo je ključno u tom procesu, koji je postao osnovica odjela Dowell društva Dow.
Nitko nije zaslužniji za komercijalizaciju i široko prihvaćanje hibridnog kukuruza među poljoprivrednicima od Henryja A. Wallacea, osnivača društva koje će postati DuPont Pioneer. Bio je jedan od nekolicine ljudi u svijetu koji su vrlo rano prepoznali izuzetne mogućnosti koje se mogu ostvariti uzgojem hibridnog kukuruza. Wallace je počeo eksperimentirati s kukuruzom tijekom srednje škole kako bi razvio hibrid koji će proizvesti velike prinose. U dobi od 16 godina testirao je nagrađivani kukuruz lijepog izgleda na terenu nasuprot manje privlačnom kukuruzu. Rezultati su bili u suprotnosti s tradicionalnim stavom koji je prevladavao te su pokazali da nema poveznice između prinosa i izgleda listova.
Wallace je pohađao sveučilište Iowa State College, gdje je i diplomirao 1910. g. Tijekom studija u njemu se pobudilo zanimanje za relativno novu znanost, genetiku. Nakon diplomiranja Wallace je započeo s eksperimentima u križanju kukuruza, a 1920., nakon posjeta Edwardu Eastu i Donaldu Jonesu u postaji za poljoprivredna istraživanja Agricultural Experiment Station savezne države Connecticut, započeo je s uzgojem hibridnog kukuruza. Budući da je bio sklon matematici, Wallace je samouko naučio statistiku i primijenio je na svoje eksperimente. Do 1923. proizveo je hibrid velikog prinosa koji je nazvao Copper Cross. Godinu kasnije, 1924., to je postao prvi hibrid koji je osvojio zlatnu medalju na natjecanju u prinosu kukuruza, Iowa Corn Yield Contest, koje je organizirala savezna država Iowa.
Pionir industrije i neustrašivi poduzetnik Godine 1897. društvo Dow Chemical Company započelo je s radom pod vodstvom osnivača H. H. Dowa, pionira industrije, a u početku je imalo samo jedan proizvod. Dow je bio pionir u području elektrokemijske tehnologije, a prvi je komercijalni uspjeh doživio 1891., kada je električnom energijom izdvojio bromide iz morske vode.
Dow je osnovao tri društva. Prvo je bankrotiralo, u drugome je smijenjen s vodeće pozicije, a treće društvo, Dow Chemical Company, borilo se za opstanak nakon osnutka u gradu Midland u saveznoj državi Michigan. Njegov nepokolebljivi optimizam pomogao mu je da ustraje u svom poslu unatoč svima koji su ga nazivali „ludim Dowom” (engl. Crazy Dow). I danas, više od stoljeća kasnije, Dowov stav „budimo bolji” uvelike je prisutan u društvu koje je osnovao.
Eleuthère Irénée (E. I.) du Pont (1771. – 1834.) postavio je kamen temeljac za društvo koje nosi njegovo ime 19. srpnja 1802. Proučavao je napredne metode proizvodnje eksploziva zajedno sa slavnim kemičarem Antoineom Lavoisierom. Svoja stečena znanja i snažan interes za znanstvena istraživanja – koja su postala glavno obilježje njegova društva – pretočio je u neprekidno poboljšanje kvalitete proizvoda te modernizaciju i povećanje učinkovitosti proizvodnje. Stekao je reputaciju poslodavca koji brine o visokoj kvaliteti, pravednosti i sigurnosti radnika. E. I. du Pont bio je mlađi od dvojice sinova pariškog urara Pierrea Samuela du Ponta koji je do 1780-ih postao istaknuti politički ekonomist, državni dužnosnik u usponu i zagovornik slobodne trgovine. U dobi od 14 godina du Pont je napisao članak o proizvodnji baruta i uz očevu je pomoć dobio zaposlenje u središnjoj francuskoj upravi za barut. Ondje je proučavao napredne metode proizvodnje eksploziva zajedno sa slavnim kemičarem Antoineom Lavoisierom. Nakon početka Francuske revolucije, 1791. g., odustao je od proizvodnje baruta kako bi pomogao ocu u njegovoj maloj tiskari i izdavačkoj kući. Centristički politički stavovi obitelji du Pont pokazali su se rizičnima u ovom revolucionarnom razdoblju u Francuskoj. Podivljala gomila opljačkala je njihovu tiskaru 1797., a neko su vrijeme proveli i u zatvoru. Krajem 1799. pobjegli su u Ameriku.
Kada je stigao u Ameriku u siječnju 1800., du Pont je sa sobom donio mnogo više od stručnog znanja u proizvodnji baruta i kapitala koji je prikupio od francuskih ulagača. Nekoliko je godina proveo proučavajući botaniku i dijelio je očeve ideale o znanstvenom napretku i razvoju skladnog odnosa između kapitala i rada.
E. I. du Pont vratio se u Francusku samo jednom, 1801. g., kako bi prikupio dodatni kapital i kupio najnoviju opremu za proizvodnju baruta. Postavio je kamen temeljac za svoju prvu barutanu na rijeci Brandywine 19. srpnja 1802. Ostatak života proveo je vodeći barutane i suočavajući se s eksplozijama, poplavama, financijskim poteškoćama, pritiskom nervoznih dioničara i problemima sa zaposlenicima.
Iako su njegova reputacija o sklonosti poštenju i dobar glas koji se pronio o njegovim proizvodima s vremenom doveli do uspjeha, du Pont se nikada nije opustio. Bio je ugledni član zajednice i pomagao siromašnima i slijepima te donirao sredstva za besplatno javno školstvo. Bio je upravitelj banke za poljoprivrednike Farmers Bank u saveznoj državi Delaware i središnje američke banke Second Bank of the United States. Bio je izumitelj i znanstvenik iz visokog društva. Njegova supruga, Sophie Dalmas du Pont, umrla je 1828. Tri godine kasnije, američki slikar Rembrandt Peale ovjekovječio je na platnu njegov osjećaj gubitka i napora zbog neprestane zabrinutosti za svoje poduzeće. Ujesen 1834. du Pont je doživio srčani udar tijekom poslovnog posjeta gradu Philadelphiji. Preminuo je sljedeći dan, 31. listopada, te je pokopan na obiteljskom groblju uz rijeku Brandywine.
